*zamišljeno bulji u tastaturu*

S obzirom da je razlog zbog čega je ovaj blog uopće otvoren nestao prije par tjedana, možda već u februaru, sjedim i pitam se da li je to uopće bio razlog vrijedan jedne priče kao što je ova.

Došla sam do zaključka.

Nije.

Osoba kojoj je ovo posvećeno nije vrijedna. I zato zatvaram ovu priču. Mercie nije zaslužila da se poigravam s njom sada.

Postoji još jedan razlog. A to je što imam mnoštvo drugih ideja. Inspirirana nečim što trenutno čitam, odlučila sam napraviti drugi blog. Bit ćete pravovremeno obaviješteni o svemu.

Volim vas i ljubim.
Vi ste najljepše što mi se do sada u životu desilo.